Restriktivni sporazumi mogu biti izuzeti od zabrane ukoliko doprinose unapređenju proizvodnje i prometa, odnosno podsticanju tehničkog ili ekonomskog napretka, a potrošačima obezbeđuju pravičan deo koristi pod uslovom da ne nameću učesnicima na tržištu ograničenja koja nisu neophodna za postizanje cilja sporazuma, odnosno da ne isključuju konkurenciju na relevantnom tržištu ili njegovom bitnom delu.
Na zahtev učesnika u restriktivnom sporazumu, Komisija može izuzeti pojedini restriktivni sporazum od zabrane (u daljem tekstu: pojedinačno izuzeće).
Podnosilac zahteva za pojedinačno izuzeće snosi teret dokazivanja ispunjenosti uslova iz člana 11. ovog zakona.
Period na koji se odnosi pojedinačno izuzeće iz stava 1. ovog člana ne može biti duži od osam godina.
Vlada bliže propisuje sadržinu zahteva iz stava 1. ovog člana.
Izuzeće od zabrane restriktivnog sporazuma može da se odnosi na određene kategorije sporazuma, ukoliko su ispunjeni uslovi iz člana 11. ovog zakona, kao i drugi posebni uslovi koji se odnose na vrstu i sadržinu sporazuma, odnosno dužinu njegovog trajanja.
Restriktivni sporazumi koji ispunjavaju uslove iz stava 1. ovog člana ne podnose se Komisiji radi izuzeća.
Vlada određuje kategorije sporazuma i bliže propisuje posebne uslove iz stava 1. ovog člana.
Sporazumi manjeg značaja su sporazumi između učesnika na tržištu čiji ukupni tržišni udeo na relevantnom tržištu proizvoda i usluga na teritoriji Republike Srbije, nije veći od:
Sporazumi manjeg značaja su dozvoljeni, osim ako je cilj horizontalnog sporazuma određivanje cena ili ograničavanje proizvodnje ili prodaje, odnosno podela tržišta snadbevanja, kao i ako je cilj vertikalnog sporazuma određivanje cene, odnosno podele tržišta.